Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Fudbal

ALO! U KUĆI TUGE

Moj Vujke mi je samo rekao "ćao"!

Autor: P. Milovanović | 29.04.2014 - 23:01:00h | Komentara: 2

“Moj Vujke se strašno borio sa bolešću, duboko u sebi sam verovala da će biti prvi koji će pobediti Alchajmera, ali mu nije bilo spasa. Bio je veliki čovek i ostaje ogromna praznina posle njegovog odlaska”, priča nam Jelena Boškov, supruga fudbalske gromade Vujadina Boškova, koji je preminuo u nedelju posle duge i teške bolesti u 83. godini.

Jelena Boškov Foto: Robert Getel

Jelena Boškov ispred doma u Novom Sadu Foto: Robert Getel

 


Iako skrhana od bola, gospođa Boškov je smogla snage da ugosti reportere “Alo!” u porodičnoj kući u Novom Sadu, pokazujući nam prelepu zajedničku fotografiju iz Saragose. Godina 1978. Samo koji tren kasnije, uz suze nam otkriva poslednje reči bivšeg selektora reprezentacije Jugoslavije, trenera Vojvodine, Reala, Sampdorije, Rome...

Jelena Boškov Foto: Robert Getel

Podrška unuka Borislava Foto: Robert Getel

 

Lopovi mu 11 puta obijali kuću!
- Tokom rata devedesetih godina, dok smo živeli u inostranstvu, čak 11 puta su nam obijali kuću u Novom Sadu. Odneli su veliki broj trofeja i priznanja koje je Vujadin osvojio. Na sreću, uspela sam u stanu u Đenovi da sačuvam olimpijsku medalju iz Helsinkija 1974, kao i plaketu koju je dobio kada je igrao za selekciju Evrope.

- U subotu sam mu bila u poseti u staračkom domu u Sremskoj Kamenici, gde je zbog potrebe za medicinskim nadzorom proveo poslednja četiri meseca života. Usled bolesti je gotovo izgubio moć govora, ali smo se dan pre njegove smrti nekako i zvanično oprostili. Napuštajući sobu, poručila sam mu: “Vidimo se sutra”, a on je uspeo tiho, ali tako jasno da mi kaže: “Ćao!”.

Bila sam veoma tužna tog dana, a već narednog popodneva su mi javili da je Vujke preminuo - priča Jelena Boškov.

Jelena Boškov Foto: Robert Getel

Slikano u Saragosi 1970. Foto: Robert Getel

 

Supruga našeg legendarnog fudbalera i trenera objašnjava nam kada je, zapravo, ustanovljeno da Vujadin boluje od Alchajmerove bolesti.

Lopovi mu 11 puta obijali kuću!
- Tokom rata devedesetih godina, dok smo živeli u inostranstvu, čak 11 puta su nam obijali kuću u Novom Sadu. Odneli su veliki broj trofeja i priznanja koje je Vujadin osvojio. Na sreću, uspela sam u stanu u Đenovi da sačuvam olimpijsku medalju iz Helsinkija 1974, kao i plaketu koju je dobio kada je igrao za selekciju Evrope.

- Još 2003, dok smo živeli u Italiji, lekari su posumnjali na Alchajmerovu bolest. U Ženevi, gde nam živi ćerka, godinu kasnije je potvrđena strašna dijagnoza. Neizlečiva je to bolest, lekovi koje je koristio samo su mogli da uspore njeno napredovanje. Kada je prošle godine stanje počelo drastično da mu se pogoršava, rekao mi je: “Idemo iz Đenove, neću ovde da umrem, pravac Novi Sad” - priča nam Jelena.


Tokom razgovora, unuk Borislav je teši. Čvrsto se drže za ruke...
- Živeli smo prelepo! On istinskim životom pravog sportiste, vešto ostavljajući uspehe i neuspehe ispred vrata. Ma i kad bi izgubio sa 5:0, ulazio

Real za kraj

Otkrila nam je gospođa Boškov i koji je poslednji meč na televiziji posmatrao Vujadin Boškov.
- U domu je imao televizor i stalno je gledao fudbal, poslednja utakmica bila mu je Real-Dortmund.

je nasmejan u kuću - kaže Jelena.
Njegovo zdravstveno stanje počelo je naglo da se pogoršava u poslednjih nekoliko meseci.
- Bolest je takva da prvo stagnira, a onda brzo napreduje. Moj Vujke je voleo Dunav, a pošto tamo imamo kuću, često smo letovali kraj reke. Sve do septembra prošle godine uživao je u košenju trave, kresao je ruže s baštovanom, plivao je u bazenu. Ubrzo je sve krenulo nizbrdo i morali smo da ga premestimo u privatni dom. U poslednjim danima života nas je sve teže prepoznavao. Nije mogao da govori, slabo se kretao i na kraju više nije mogao da se izbori s teškom bolešću - rekla nam je Jelena pre nego što nas je ispratila iz kuće tuge, doma porodice Boškov.

Jelena Boškov Foto: Robert Getel

„Vujke i ja smo imali prelep život“ Foto: Robert Getel

Butragenjo i Perez su mi izjavili saučešće

Koliko je Vujadin Boškov bio cenjen i poštovan širom Evrope, potvrđuju reči njegove supruge:
- Iste večeri kada je moj Vujke umro, pozvao me je Emilio Butragenjo da izjavi saučešće. Pitao me je da li može i predsednik Reala Florentino Perez da me pozove i učini isto. Čuli smo se i pitao me je gde će biti sahrana. Spelovala sam mu reč Begeč kako bi mogao da pronađe mesto gde ćemo sahraniti našeg Vujketa. Posle me je zvala i sekretarica Sampdorije, plakala je. Kaže - cela Italija tuguje. Tamo su ga obožavali. Zvali su ga Zio, u prevodu “stric”, jer je sa svima bio dobar. Živeo je za fudbal! Imao je frazu: “Iz Madrida u nebo”. Nema mnogo trenera kao što je on bio, imao je nešto posebno. Umeo je sa igračima i svi su ga voleli - ponosno će gospođa Boškov.

Luka Vijali, sin kojeg nikad nije imao

Siniša Mihajlović je izjavio da mu je Vujadin bio kao drugi otac, a Jelena Boškov nam je otkrila koji fudbaler je imao posebno mesto u srcu fudbalske legende.
- Luka Vijali je sin kojeg nikada nije imao. Njih dvojica su zaista imali poseban odnos dok su sarađivali u Sampdoriji - kaže Jelena.
 

Sahrana sutra u Begeču, nije hteo u Aleju velikana
Vujadin Boškov će sutra u 14 časova biti sahranjen u rodnom Begeču, selu kod Novog Sada.
- To mu je bila želja, da bude sahranjen u Begeču, pored oca, majke, brata, deke i bake. Pominjana je Aleja velikana, ali on za to nije hteo ni da čuje. Želja mi je da mu u Begeču otvorim zavičajni muzej u kojem će biti svi njegovi trofeje i priznanja - rekla je Jelena.

Ovo niste znali o Bošketu

Vujadin Boškov je jedan od prvih ovdašnjih fudbalera koji je dobio dozvolu vlasti SFRJ da 1961. kao profesionalac ode u inostranstvo.
***
Bio je naš prvi profesionalni fudbaler koji je sagradio vilu dok je nastupao u inostranstvu.
***
Povukao se iz profesionalnog fudbala 1964, pošto je jedan švajcarski list napisao da je od njega ostalo samo ime.
***
Davne 1973. godine, dok je bio direktor Vojvodine i savezni selektor, kupio je u Milanu za velike pare automobil “sitroen DS20”, u to vreme popularnu “ajkulu”.
***
Obožavao je lov i često govorio da “ima dobru pušku, vernog psa i precizno oko”.
***
Završio je fakultet. Stekao je zvanje profesora istorije, ali je, ipak, kasnije postao profesor fudbala.
 

Poslednji komentari
  • Zoran Zemun Vreme: 30.04.2014 11:49h

    ja navijam za Zemun i Sampdoriju i clan sam oba kluba. Bio sam u Djenovi pre 20 godina da proslavimo prvu titulu i na Wembley-u na finalu KESa. Neizmerno sam ponosan sto je nas vojvodjanin, srbin bio na celu kluba koga volim. Ucinio nam je svima lepsu mladost i dao mnogo sportske radosti. Upoznao sam ga i licno i slikali smo se sa zastavom Zemuna u Italiji, bilo mu je jako drago. Kad danas vidim ove murinje i ancelotije muka mi je od fudbala, za sve njih Vujke je nedostignuti nivo sportiste i coveka. Tuzan sam do neba. Hvala ti za sve Vujke neka ti je lak i miran put u vecnost.

  • predrag Vreme: 30.04.2014 14:25h

    Vecna Slava Legendo.......

Pogledajte sve komentare

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP