Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Estrada

FOLK LEGENDA

Tozovac: Pevao sam Titu, pevao bih i Tomi, ali nisam pevao Slobi!

Autor: Goran Jovanović | 28.10.2012 - 00:23:00h | Komentara: 3

Posle dugogodišnje pauze, večeras se pred beogradsku publiku trijumfalno vraća Predrag Živković Tozovac, koji će održati solistički koncert u Centru „Sava“, a zbog velikog interesovanja, repriza je 7. novembra. Legenda narodne muzike će pod motom „Dođite da pevamo zajedno“ izvesti svoje hitove kao što su „Jesen u mom sokaku“, „Violino, ne sviraj“, “Oči jedne žene“, a posetiocima obećava i poeziju i goste koji će do samog nastupa ostati iznenađenje.

Predrag Živković Tozovac

Predrag Živković Tozovac | Foto: Rajko Ristić

Popričali smo sa Tozovcem kako o njegovoj muzičkoj karijeri, tako i o kolegama, ženama, pa i politici. Jedan od najboljih pevača i autora u istoriji naše narodne muzike kaže da mu je povod za večerašnji i naredni nastup bilo gostovanje na koncertu Ane Bekute, kada ga je publika, posebno mlada, prihvatila s oduševljenjem.


- Dobro, moja generacija, ona voli Tozovca, ali mladi da toliko vole moje pesme, to do sada nisam doživeo i to je bio glavni povod. Pitali su me: “Pa što ne bi ti, pa hajde, možeš ti“. Što se pevanja tiče, ja mogu, a drugo, Bane Obradović, taj slavni menadžer koji je organizovao koncert Ane Bekute, sad je moj menadžer. Odavno sam sebi bio menadžer i izvođač i organizator i režiser. Sad malo drugačiji život živim i to je dobro. Komponujem, spremam novi CD, a obećao sam neke lepe pesme kolegama Merimi Njegomir, Snežani Đurišić, Ani Bekuti...

Veselo društvo: Tozovac i Bekuta

Veselo društvo: Tozovac i Bekuta

Na koncertu će biti i poezije?
- Odavno pišem poeziju, a i čitam je otkad znam za sebe. Pa zar pesma „Oči jedne žene“ nije poezija? Svaki posetilac koncerta će dobiti moju knjigu zahvaljujući Tanasiju Kataniću, sjajnom čoveku, inače vlasniku „Prizme“ . Javio se posle mojih gostovanja u nekim emisijama i ponudio da objavi knjigu od meni.


Ana Bekuta je nova kraljica narodne muzike!
Čuo sam da Anu Bekutu smatrate novom kraljicom narodne muzike?
- To je tačno! Kad je Ani bog dao talenat, nije štedeo, dao joj je pun džak. Uz to, ona je lepa žena, ume da se ponaša. Što je najvažnije, ima nekoliko izvanrednih hitova. Bez toga možemo pevati kao Pavaroti, ali onda nismo lepak, nismo motor kada dođe publika, nismo ušli među narod. Ako narod ne peva naše pesme, mi nismo na onaj pravi način popularni.


Bliski ste i sa njenim pratiocem Milutinom Mrkonjićem?
- Mrkonjić mi je veoma drag, on je otprilike kao ja. Mi smo neka vrsta braće po ljubavi prema životu. On je borac kao i ja, i gradi, i priča, i voli, i druži se. Dok je tako, mi smo mladi.

Vi ste boem, živite život punim plućima, da li vam je ostala neka želja koju niste ispunili?
- Pa ima toga koliko hoćete, ali ono što je prošlo, to više ni bog nije u stanju da vrati. Zato neću da žalim, živim za korak dalje. I danas volim ono što sam voleo kao mlad: da vidim lepu ženu, popijem dobro vino, uživam u dobrom društvu. Ne volim ništa što je nasilno, što donosi nesreću i tugu. Mislim da bih, da nisam pevač, bio mnogo dobar sveštenik, da bih umeo da ulijem neku nadu, neku volju za životom, neko dobro za moje parohijane.
I danas ste zaljubljeni?
- Živim sa ženom koju volim. Za nju sam napisao najlepšu pesmu i nju je čitao Okanović na mojoj promociji, ja sam svirao. Čini mi se da ona ne voli mnogo tu pesmu, ne znam. Ona neće da se slika. Zabranila mi je da pričam o nama. Nedavno joj je tata umro, mnogo ga je volela. I verovatno iz neke tuge je izrekla tu rečenicu.

Iako se nikada niste profesionalno bavili politikom, na izvestan način ona se bavila vama. U bivšoj Jugoslaviji imali ste problema zbog pesme „Jeremija pali topa“?
- Tu postoji jedan apsurd. Ja sam „Jeremiju“ pevao i kad sam gostovao kod Tita, koji ne da nije zabranjivao tu pesmu, nego je odlično reagovao! Josip Broz je veoma poštovao pevače. Trebalo je da prođu godine da bih saznao da nisu komunisti bili protiv te pesme, već je posredi bio drugi događaj. Tada je pokojna Rada Trifunović (kasnije Babić) na Radiju 202 pustila „Jeremiju“ i ljudi su počeli masovno da zovu stanicu, pa se ona uplašila da joj neko ne zameri srbovanje te je skinula „Jeremiju“ i pustila „Mirjanu“! I onda su svi, pa i ja, pomislili da joj je to neko naredio!

Lepa Lukić

Lepa Lukić | Foto: N. Milošević

Pričalo se da je „Jeremija“ četnička pesma?
- Ispalo je da „Jeremiju“ najviše vole četnici, ali u inostranstvu, a pevam van zemlje više od pola života, nikad mi nije prišao neko i rekao: „Gospodine Tozovac, hoćete li biti ljubazni, ja sam izbeglica pa mi otpevajte jednu četničku“. Ako je „Jeremija“ četnička pesma, onda sam ja četnik, a „Jeremija“ je solunski borac koji peva o svojoj ženi, njivi i livadi. Nijedna reč nema veze ni sa kraljem i otadžbinom ni sa politikom.


Ako je Lepa Lukić dobila nacionalnu penziju, trebalo je da je dobijem i ja!
Niste dobili takozvanu nacionalnu penziju?
- Nisam, nažalost. Ne ljutim se, ali pitam se - ko to bira, neka komisija? Ako je komisija, može li da pogreši? E pa, ovog puta je pogrešila, jer ako Tozovac nije dobio tu nagradu, onda ne znam šta su drugi uradili da je dobiju! Pri tom ne tražim novac, jer ja bih pare sigurno dao nekom fondu, pošto imam pristojnu penziju, reći ću i koliku - 60.000 dinara. Znam da su, recimo, Cune i pokojni Staniša Stošić to dobili, oni su i zaslužili, kao i Merima Njegomir i Miroslav Ilić, ali verujem da zasluga mnogih ne bih mogao da se setim.


I Lepa Lukić je dobila...
- Ako je ona dobila, ja sam morao da dobijem 100 odsto. To bi sama Lepa rekla: „Zaboga, ljudi, ja da dobijem, a Tozovac da ne dobije!“

I kasnije se govorilo o vama u kontekstu politike, recimo, da ste bili protivnik Slobodana Miloševića?
- To nije tačno, samo mi je žao što je Ivan Stambolić otišao u grob jer da je ostao mislim da ne bi bilo tog nesrećnog rata, u kojem su mladi ljudi i sa ove i sa one strane izgubili živote. I šta sad? Jesmo li mi nešto bolji? Ništa, samo smo izgubili svi mi zajedno, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, pa i Albanci.

U kakvom sećanju vam je ostao Stambolić?
- On je bio boem među političarima, voleo je društvo i muziku. Skupljao je partijske sekretare iz svih republika i pokrajina na jednom mestu na Dedinju i često je pozivao nas muzičare. Lepo smo se družili i ne verujem da bi iz tog druženja proisteklo neko zlo.

Pre nekoliko godina predstavljani ste i kao kandidat DSS-a na izborima?
- Nisam bio kandidat. Prvo, nisam član nijedne stranke. Da li me je neko kandidivao? Ne znam. Nisam nigde video niti sam nastupao zvanično kao kandidat. To ne bih mogao da krijem. Inače, jednom sam imao priliku da se sretnem sa Borisom Tadićem. Baš kad je bio u jednom restoranu u kojem sam bio i ja, rekao sam: „Blago Srbiji kad predsednik sedi kao normalan čovek!“ Kasnije sam saznao da je i on bio muzičar i na nekim događajima sam čuo da lepo peva.

Ivica Dačić

Ivica Dačić | Foto: Nemanja Kostić

Jeste li mu pevali?
- Nisu me zvali, kao što, nažalost, nisam bio pozivan ni kod Miloševića da pevam, a pevao bih sigurno! Evo, sad očekujem da me Tomislav Nikolić pozove, vrlo rado bih pevao. Moj stav je da je za svakog umetnika čast da nastupa pred ljudima koje je narod izabrao na visoke funkcije, pa mi je stoga bila čast da pevam i za Tita.


Ivica Dačić peva sasvim solidno
Kako ocenjujete pevanje premijera Ivice Dačića, koji često uzima mikrofon?
- On ne peva kao profesionalac, ali kao amater, peva sasvim solidno - nedistonirano, ispravno i ritmički dobro. Ne ispada iz ritma, što je veoma važno. Dobro je da nam predsednik vlade peva! Mrka pristojno peva, ali više voli da mu se peva, dakle, kad pevamo Bekuta, Merima ili ja. U svakom slučaju, Mrka i ja smo stari zaljubljenici u žene, nažalost, malo stariji.

Komponovali ste ne samo za sebe, već i za svoje kolege Merimu Njegomir, Silvanu Armenulić, Nikolu Karovića... Imate li nešto od autorskih prava?
- Mislim da je to jednostavno nestalo, da se sve pretvorilo u ono „dve marke plata“, da je to sve puklo. Dobijam nešto smešno.

Da li ste čuli da je prošle godine Vlado Georgiev dobio 120.000 evra, a ima i drugih koji su dobili dosta para?
- Vlado Georgiev? Ne znam, nisam čuo. A ko ih plaća? Sokoj? Evo, dobio sam pismo od Sokoja da dođem i otići ću sutra da ih pitam: „Je l‘ moguće da niko ne prijavljuje ovo što ja pevam po svim radio-stanicama, po svim televizijama?“ Nešto tu ne štima, sigurno nije moja greška.

Šaban Šaulić mesečno dobija od Sokoja 10.000 dinara.
- E, toliko i ja dobijam. Nekoga bi trebalo pozvati od merodavnih da se neke stvari objasne. Evo, koristim priliku da javno pitam kako se novac u Sokoju raspodeljuje jer je meni to nelogično, nenormalno, neshvatljivo.
Poslednji komentari
  • ДРАГАН Vreme: 28.10.2012 08:48h

    Да си ти мени жив и здрав дуго.А јел можеш ипак да отпеваш нешто оном канаринцу на увце.

  • nedjo Vreme: 29.10.2012 00:42h

    deda toza je car,on i pokojni bora spuzic kvaka jedino vrede!

  • sumadinka Vreme: 09.01.2013 13:32h

    Toza je kao onaj slucaj u Bosni, kako je koja vojska prolazila tako je covek menjao kapu, dovoljno!

Pogledajte sve komentare

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP