![Džon Sevidž](http://www.alo.rs/resources/img/17-09-2014/intext_big/1439666-dzon-sevidz.jpg)
Džon Sevidž | Foto: Profimedia
Ovih dana Sevidž boravi u Srbiji, gde snima film i seriju "Bićemo prvaci sveta" Darka Bajića, o pionirima jugoslovenske košarke i prvoj zlatnoj medalji osvojenoj u Ljubljani, 1970. Igra Vilijama Džonsa, jednog od osnivača FIBA, čoveka koji je u nama video veliki potencijal i rado nam se vraćao. U pauzama snimanja glumac odlazi u prestoničke restorane, obišao je Kalemegdan, muzeje... Na pitanje šta je presudilo da prihvati ulogu ovu ulogu, Džon Sevidž za "Novosti" kaže:
- Nikada nisam bio u Srbiji, a iz produkcijske kuće "Intermedija netvork" su me pozvali i objasnili da je reč o priči koja ima dušu i smeštena je u prošlost. Čim sam stigao, shvatio sam da imam posla sa skromnim ali ljudima bogatim iznutra. Ovo iskustvo nikako nije trebalo propustiti. Postali smo zatvoreni, uplašeni, osećamo bes. Potrebna nam je umetnost da bi nas približila, a ova priča o mladim ljudima koji slede svoje instinkte da bi stvorili bolji svet, ima tu moć. Volim ovaj film jer govori o mladima koji zahvaljujući veri i snovima uspevaju nemoguće - da osvoje svetsko zlato. Želeo sam i da, pre nego što postanem prestar, vidim što više od ove sjajne planete. Moj unuk je novinar i mnogo putuje, ide u Jordan, Južnu Afriku... I ja kao glumac imam tu priliku, pa ponekad mislim da sam dobio više nego što zaslužujem. Moram da budem pažljiv sa tim, jer možda dođe vreme za naplatu (smeh).
Znate li nekog srpskog košarkaša?
- Ne pamtim imena. Znam samo da ima mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije, veoma talentovanih za košarku. Godinama sam o njima slušao i čini mi se da su igrači iz ovog dela sveta disciplinovaniji. A možda je to samo iluzija. Svi maštaju o tome da zarade veliki novac kakav imaju vrhunski sportisti, ali na putu ka tome zaborave na sam sport. Sportski okršaji me sve više podsećaju na gladijatorske borbe iz rimskog Koloseuma. Zato volim da gledam kako deca igraju. Ja sam nizak, ali kada sam bio mali, igrao sam košarku sa momcima mnogo višim od sebe. I baš sam se zabavljao.
Džons je u našim košarkašima prepoznao ljude koji nadilaze ovaj prostor. Vidite li vi nešto u nama što niste ni slutili pre dolaska?
- Kada je reč o glumcima, uočio sam da su istovremeno i atlete. Disciplinovani su kao baletski igrači. Iznova i iznova igraju košarku. Ne znam kako im to uspeva. I o narodu sam mnogo naučio. Imate sjajnu energiju, skromni ste i inteligentni. Svi delujete zdravo jer ste vitki. Baš uživam u Srbiji! Kod vas je i vazduh bolji, i zaista se molim za vas da nastavite tako, jer imate mnogo potencijala. Voleo bih da što više dece odavde poseti Ameriku, ali i da moj deo sveta više investira u vaš. Uvrnuto je šta nam radi politika.
![Džon Sevidž u](http://www.alo.rs/resources/img/22-10-2014/single_news/1522247-dzon-sevidz-u-lovcu-na-jelene.jpg)
Antologijska scena: Džon Sevidž u "Lovcu na jelene" | Foto: Printscreen Youtube
Kako danas vidite film "Lovac na jelene"?
- Taj film ne bih nazvao antiratni, već ratni. I danas je aktuelan, jer su likovi, odnosno njihova iskustva, verno prikazani. Upravo sam završio film o ženi koja se vraća sa službe iz Avganistana. Situacija je sada sto puta gora nego što je bila u Vijetnamu. Mladi odlaze u rat zbog para, a zapravo ne zarađuju mnogo. Imamo profesionalne vojnike. Neki od njih vraćaju se na ratište dvaput, pet puta, deset puta! I sve više žena je angažovano. Gde srljamo? Svi su postali ljuti - na vladu, finansijsku situaciju, kriminalce koji optužuju ljude koji nemaju posao da su lenji. Žao mi je svih i divim se koliko ste svi u ovoj zemlji strpljivi.
Verujete li da film u današnjem sistemu vrednosti ima moć da bude reper za moralnost?
- Tehnička dostignuća i digitalizacija ostavljaju traga i na velikom i na malom ekranu. Sve deluje nestvarno. Čini mi se da više nećemo morati da ustajemo da bismo dodirivali ili mirisali stvari. Već zamišljam ljude koji po ceo dan sede u fotelji, i samo se pretvaraju da su živi. Previše je mašina. Uskoro će nas potpuno zameniti. Voleo bih da kao Indijanci, budem na otvorenom, penjem se na planine, kampujem. Moć je u ukusu, mirisu, zvucima... Nažalost, svet ide u drugom pravcu. Na televiziji gledamo bolesti, smrti, bombardovanja, a sve je tako "upakovano" da tera ljude da troše više novca nego što imaju. Recimo, idu vesti, gledamo scene nasilja, onda iznenada krenu reklame koje poručuju: "Zaista možete da živite bolje ako pijete više". Sve je to suludo!
![Džon Sevidž kao Klod Bukovski u](http://www.alo.rs/resources/img/22-10-2014/single_news/1522262-dzon-sevidz-kao-klod-bukovski-u-kosi-foto-printscreen-youtube.jpg)
Džon Sevidž kao Klod Bukovski u "Kosi" | Foto: Printscreen Youtube
Mejnstrim američke produkcije su komercijalni filmovi, dok se istočnoevropska kinematografija visoko pozicionirala. Gde je budućnost filma?
- Budućnost filma povezana je sa dva sveta. Jedan je društvenoodgovorni, a drugi - komercijalni, koji je veoma korumpiran. Danas gledamo filmove u koje su uložene stotine miliona dolara. A kakav je njihov sadržaj? Šta im je svrha? Veliki Brat je i tu na delu, jer su i najudaljeniji delovi sveta umreženi. Svet filma postao je svet kokica i bombona. Deca na ekranu traže uzbuđenje, eksplozije. Nasuprot tome, na braniku filmske umetnosti su istočnoevropski filmovi, festivalski, sa divnim pričama. Budućnost filma vezana je za budućnost čovečanstva. Moramo više da se trudimo, da posmatramo svet kao mesto u kojem svi možemo da živimo zajedno. Stoga je važno zadržati mentalno zdravlje, na šta me je podsetila i jedna žena koju sam nedavno kod vas upoznao, u kafeteriji. Rekla je da joj je uklonjen tumor iz glave, da više nije osoba kakva je bila, ali da i dalje voli ono što radi. A predaje engleski. Važno je sa ljudima deliti različite poglede na svet, pričati. Zato doživljavam kao nagradu to što sam dobio priliku da dođem u Srbiju i vidim kako funkcioniše vaša filmska industrija, iako sam ovde, znate već, autsajder, Amerikanac.
Divlje samo prezime
Kako njegovo prezime znači - divljak, pitali smo glumca da li je ponekad "sevidž" ili slovi za čoveka mekog srca:
- Kao dete bio sam veoma stidljiv, nije mi bilo prijatno kada sam bio okružen ljudima. A sada sam ushićen, ponekad uplašen, pustim i poneku suzu, ali onda sebi kažem da treba da se priberem, da je sve to od previše kofeina ili posledica motociklističkih nezgoda koje sam imao (smeh). Prezime sam promenio jer je u našoj zajednici bilo mnogo ljudi koji su se prezivali kao ja - Jangs. Da se razumemo, volim svoje prezime, jer ima veze sa mladošću (jang - mlad), ali odabrao sam Sevidž da bih odvojio porodični od profesionalnog života. Reč "sevidž" ranije se koristila za ljude koji nisu hrišćani i učinilo mi se da je interesantna, nekako filozofska. Nedavno sam, međutim, sreo čoveka koji je poznavao moje roditelje i rekao mi je da moja porodica nije bila srećna što sam promenio prezime.