
Danas je važnije ko je za koga glasao od pobede reprezentativaca | Foto: Gane Đorđević
Šta se promenilo u poslednjih 20 godina?
- Sve se promenilo. Okrenulo naglavačke. Srpski sport je već odavno izgubio nekadašnji primat u društvu, više nema entuzijazma, ali ni novca, neke druge stvari su postale važnije. Roditelji decu guraju u sport sa jednom jedinom nadom, da su dovoljno talentovana da zauvek napuste Srbiju. To je, nažalost, poražavajuća i surova istina.
Ipak, svi se zaklinju da nam je sport najvažniji i da je najznačajniji srpski proizvod. Kad Đoković pobedi, svi se utrkuju da mu čestitaju, kako to komentarišeš?
- Voleo bih da vidim da li bi se otimali za njega kada bi nekim slučajem izgubio u prvom kolu na dva turnira zaredom. Mislim da bi ga zaboravili smesta. Danas je važnije ko je za koga glasao na izborima od pobede naših reprezentativaca. U medijima se Vučić i Tadić pominju deset puta više nego Đoković. O ostalim sportistima neću ni da govorim. Vest da je neka domaća starleta ugradila silikone u očne kapke danas je značajnija od one da je ponovo pokrenuta Savezna liga u boksu.

Cimeri iz reprezentacije: Risimić i Bašić | Foto: Gane Đorđević
Nekada je bilo drugačije?
- Skroz! Boksom sam počeo da se bavim sa 16 godina, posle Svetskog prvenstva u Beogradu. Na televiziji sam gledao borbe mojih idola Vujkovića, braće Kačar, Perunovića... Kada sam napunio 22 godine, došli su po mene iz Pule. Mislio sam da ću se onesvestiti od sreće. Od tada sam video pola sveta i kad god bi mi bilo teško, govorio sam samom sebi: „Aco, moraš krvavo da treniraš, i to svaki božji dan, jer je najjeftinija povratna karta za Medveđu”. I trenirao sam. Dva puta dnevno! Do kraja karijere.
Vlada mišljenje da se boksom bave problematični i nasilni momci?
- Zar ja nisam primer da je to pogrešno. (smeh) Ozbiljno, boks iz čoveka izvlači ono najbolje. To je pre svega veština koja zahteva maksimalne psihofizičke napore. Vrhunski bokser mora biti snažan, izdržljiv, hrabar, kreativan, mora imati čvrst karakter, jaku volju i inteligenciju. Mora biti sposoban da u deliću sekunde donosi prave odluke. Takvi ljudi su nam potrebni u svim sferama života, pa i u politici.

U neka lepa vremena, kad su se cenile prave vrednosti
Da li imaš plan kako da izaberemo najbolje?
- U ringu, naravno! (smeh)
Bili bi to nezaboravni mečevi, gledala bi ih cela Srbija. Kako bi ih ti upario?
- Nisam mnogo razmišljao o tome, ali sam siguran da bi u ringu svi oni pokazali svoje pravo lice i kvalitet materijala od kojeg su sazdani. U muva kategoriji mogli bismo da uparimo Božu Đelića i Ivana Tasovca, slične su građe, a u papiru Milana Drecuna i Marijana Rističevića. U velteru bi dobar par bio Mlađan Dinkić i Aleksandar Vulin.

Tri decenije u skladnom braku: Aleksandar sa Snežanom | Foto: Gane Đorđević
Koga bismo na crtu izveli Čedomiru Jovanoviću?
- Čeda bi u srednjoj mogao da ukrsti rukavice s Nebojšom Stefanovićem, obojica vole da pokazuju mišiće. Meč između Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića konačno bi odlučio ko je glavni u Novom Pazaru. Zanimljivo bi bilo kada bi u poluteškoj jedan naspram drugog stali Ivica Dačić i Nebojša Čović, a u teškoj Velimir Ilić i Milutin Mrkonjić.
A u ženskoj kokurenciji?
- Borba između Gordane Čomić i Zorane Mihajlović bi sigurno privukla veliku pažnju, ali bi zato meč između Jorgovanke Tabaković i Gordane Pop Lazić, siguran sam, čitavu naciju podigao na noge.
Ništa bez meča večeri?
- Naravno, onaj između Aleksandra Vučića i Borisa Tadića. Bila bi to prava poslastica. “Marakana” bi bila dupke puna. Ako do tog meča ikada dođe, jednom od njih dvojice besplatno nudim svoje trenerske usluge. (smeh)
Šampionski brak
Aleksandar Risimić je u svojoj bogatoj karijeri, koja je trajala 18 godina, odboksovao više od 350 mečeva. Bio je pet puta prvak Jugoslavije, četiri puta prvak Srbije, a tri puta Hrvatske. Nastupao je i za reprezentaciju Jugoslavije. Njegova supruga Snežana Golubić, atletičarka Crvene zvezde, 20 godina je držala jugoslovenski rekord u bacanju diska sa daljinom od 61,82 metra. Imaju sina i ćerku.
- Nama je sport dao sve, od njega smo i za njega živeli. Mi smo možda poslednja generacija sportista sa ovih prostora koja nije maštala da karijeru gradi u inostranstvu - slažu se Risimići.