INTERVJU NEDELJE: AMERIKANAC RON HOLSI, ZVEZDA „JUTJUBA“, ZALJUBLJEN U SRBIJU
Mi imamo bluz,
vi imate Tomu!
Ron Holsi, Amerikanac iz Los Anđelesa, proslavio se u Srbiji nakon što je na „Jutjubu“ objavljen njegov klip u kojem peva pesmu Tome Zdravkovića „Dotak‘o sam dno života“. Ron je Tominu pesmu otpevao na jedinstven način, a emocija koju je doneo, kao i fantastičan izgovor, oduševili su mnoge Srbe. Njegov klip je za samo nedelju dana videlo oko pola miliona ljudi. U ekskluzivnom intervjuu za „Alo!“, Ron, inače televizijski scenarista koji radi na jednoj televiziji za decu u Los Anđelesu, otkriva zašto je zavoleo Srbiju, koji su njegovi omiljeni pevači, kao i da će vrlo brzo opet doći u ove krajeve.
![Ron Holsi](/resources/img/07-07-2013/intext_big/586256-02intervju9.jpg)
„Na Adi sam često vozio bicikl“: Ron Holsi
„Srbi znaju šta je bol, toliko su propatili. Vaša i naša muzika dolaze sa istog bolnog mesta, zato mi je tako lako da je osetim“
- Prvi put sam posetio Srbiju 2010. Od tada sam još četiri puta dolazio. Ukupno sam prilikom svih tih poseta proveo oko tri meseca u vašoj zemlji. Većinu tog vremena sam proveo u Beogradu, ali sam takođe posetio i Novi Sad, Niš i Bački Jarak. Video sam manastir Kovilj, odakle nosim lepa iskustva.
U klipu na „Jutjubu“ pominjete koliko volite Srbiju. Šta vam se toliko dopalo u našoj zemlji?
- Odakle da počnem? Srbija ima dugu i burnu istoriju, koja opčinjava. Vaše kulturološko bogatstvo ostavlja bez daha. Srbija je zemlja gde se spajaju istok, zapad, sever i jug. Prisutan je jak slovenski uticaj, a opet, oseća se Mediteran. S jedne strane, Beograd je prava evropska metropola, a s druge ogroman je turski uticaj, naročito u muzici i hrani. Sve to daje neponovljivi, očaravajući miks. I srpski narod je neverovatno prijateljski nastrojen, a o gostoljubivosti da ne govorim. Osećam da su ljudi u Srbiji iskreni i strastveni, nekako zaista znaju da uživaju u životu. Osetio sam se kao kod kuće od prvog trenutka kad sam sleteo na aerodrom u Beogradu.
Još pamti šetnju do Avale i Ade
Avala i Ada u srcu
Kako ste provodili vreme dok ste bili u Beogradu i da li vam je neko mesto ostalo u posebnom sećanju?
- Voleo sam da pešačim do vrha Avale, kao i da vozim bicikl oko Ade Ciganlije. Nedeljom sam šetao dunavskim kejom u Novom Beogradu. Što se omiljenih mesta tiče, tu spada i knjižara u Knez Mihajlovoj, gde mogu da se vide neke od prvih knjiga ikada napisanih na srpskom jeziku - tvrdu Ron.
- Sve je počelo tako što sam želeo da istražim istočnu Evropu. Imao sam neke srpske prijatelje u Los Anđelesu, koji su mi preporučili da posetim Beograd. Moram priznati da sam ih na to pogledao kao da su ludi. Pomislio sam - šta uopšte tamo ima da se vidi? Naravno, imao sam i negativno mišljenje zbog ratova i komunizma. Mislio sam da je ovde sve sivo, sa staljinističkom arhitekturom. Sada se smejem zbog toga koliko sam pogrešio. Beograd je neverovatan, živ grad i sada je jedno od mojih omiljenih mesta na svetu. Takođe, impresionirala me je i lepota Novog Sada i Niša. Naravno, najbolje od svega je što sam ovde stekao nekoliko odličnih prijatelja.
Da li ste uspeli da naučite srpski jezik prilikom poseta, jer su svi primetili da naše narodne pesme pevate uz odličan izgovor?
- Nažalost, još ne govorim dobro. Znam neke osnovne stvari, ali definitivno treba to da poboljšam. Nekoliko nedelja sam pratio nastavu u institutu za strane jezike ovde kod nas, a imam i učitelja koji me podučava preko „skajpa“. Srpski je mnogo težak jezik, ali ja volim izazove. Mada, moj profesor umire od smeha jer dok učim srpsku gramatiku, stalno ponavljam: „Zašto, zašto sve mora da bude tako komplikovano?“
Stigao i na srpsku svadbu
- To je tačno. Mnogo truda ulažem u učenje pesama. Slušam svaku pesmu od 50 do 100 puta, pa tek onda učim reči. Pažljivo učim svaku ponaosob kako bih zvučao isto. Takođe, učim značenje svake reči jer moraš razumeti ono što pevaš. Kad naučim pesmu napamet, onda je pišem po nekoliko puta i glasno izgovaram, kao monolog. Tek posle toga u priču ubacujem i muziku i učim da je pevam.
Uspomena iz manastira Kovilj
- Obožavam Tomu Zdravkovića, a što se tiče njegovih pesama, tu su „Šta će mi život“, „Umoran sam od života“ i „Kafana je moja istina“. Volim i Šabana Šaulića i njegove pesme „Viđaš li mi staru ljubav“, „S namerom dođoh u veliki grad“, „Odlaziš, odlaziš“ i „Uvenuće narcis beli“. Volim i pesmu „Đelem, đelem“ od Šabana Bajramovića, kao i „Janičara“ od Cuneta Gojkovića. Moram da pomenem i Silvanu Armenulić, Miroslava Ilića, Halida Bešlića i Tozovca. Lepu Brenu sam čak i gledao, imala je koncert u Los Anđelesu ovog proleća. Bilo je sjajno!
„Obožavam Tomu, ali i Šabana, Silvanu, Tozovca...“
- To je upravo ono zbog čega sam se odmah povezao sa Srbijom i srpskom muzikom. Ona je puna duše, puna bola. Srbi znaju šta je bol, toliko su propatili. To se oseća u muzici. U Americi imamo bluz, koji poistovećujem sa vašom muzikom. Moj narod je u Americi takođe osetio mnoge teškoće i bol. Vaša i naša muzika dolaze sa istog bolnog mesta, zato mi je tako lako da je osetim. Puna je bluza, a to je nešto što osećam u svojim kostima.
- Da, definitivno dolazim opet. Još nisam odredio datum, ali kako mi polako ponestaje rakije, nadam se da će to biti uskoro!
Ništa lepše od ćevapa
Srpska kultura umnogome se oslanja i na dobru hranu. Da li ste imali prilike da probate naše specijalitete i šta biste izdvojili kao omiljeno srpsko jelo?
Sa društvom iz Beograda
Nema komentara za ovu vest.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs