"To su nepsihotični adolescenti koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance. U takvom stanju su jako agresivni a posle nekoliko dana, nakon detoksikacije, postaju normalna deca", rekla je Tanjugu načelnica Odeljenja za starije adolescente dr Radmila Ristić Dimitrijević.

Ona je, nakon okruglog stola "Socijalni radnici- teškoće i izazovi u neposrednom radu sa psihički obolelim osobama", naglasila da su čest razlog zbog koga mladi od 14 do 18 godina završe u Lazi i problemi i zlostavljanja u porodici.
Među povratnicima- onima koji se po nekoliko puta vraćaju na bolničko lečenje najčešće su deca koja su u ustanovama socijalne zaštite i koja nemaju roditeljsko staranje.

"Ti pacijenti se stalno instititucionalizuju jer, na žalost, nemaju gde da se vrate", rekla je Đukić Dejanović i dodala da je deinstitucionalizacija neminovnost i most gde se sreću socijalni i zdravstveni radnici.

Psihijatrijski bolesnici, kako kaže, na početku bolesti obično imaju podršku porodice, prijatelja, ako kako vreme prolazi sve je manje onih koji su uz njih.
Direktorka "Laze" je ukazala da komunikacija od bolnice ka zajednici, zahteva mnoge aktivnosti i bolju saradnju zdravstvenih i socijalnih radnika kako bi najveću korist imali pacijenti.

U Klinici Laza Lazarević, samo u urgentnoj psihijatrijskoj službi, godišnje se zbrine oko 10.000 bolesnika, a na bolničkom lečenje od tog broja zadrži se oko 3.500 bolesnika. Timove koji se brinu o pacijentima osim lekara i sestara čine i psiholozi, socijalni radnici, defektolozi.

Socijalni radnici iz svih centara socijalne zaštite u Srbiji ukazali su da treba raditi više na uspostavljanju bolje saradnje socijalnih i zdravstvenih radnika i da se dešava da imaju pacijenta koji pokušao da izvrši samoubistvo, a da nijedna psihijatrijska ustanova neće da ga zadrži na bolničkom lečenju.

Poteškoće predstavlja i to, kako su naveli, što se dešava da nakon bolničkog lečenja ne znaju šta sa pacijentom, odnosno da nemaju gde da ga smeste a pacijent mora da napusti bolnicu.