Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Aktuelno

DIRLJIVO

Pročitajte pismo koje je rasplakalo lekare u novosadskom porodilištu!

Autor: 24sata.rs | 15.04.2014 - 15:30:00h | Komentara: 7

Pismo koje je stiglo na adresu novosadskog porodilišta Betanija, u kojem tek otpušteno dete ispisuje svoje utiske i zahvaljuje se lekarima "koji su brinuli o njemu, i njegovoj mami dok su ležali u bolnici" pokazalo je da se iz porodilišta mogu poneti i lepa sećanja, uprkos uvreženom, suprotnom mišljenju. Redovi koje je "ispisala" beba dirnulo je sve zaposlene, koji su odlučili da pismo daju u javnost.

Bebe u Tiršovoj

"Pre oko deset meseci, jednog toplog junskog jutra, milioni mojih braće i sestara zajedno sa mnom krenuli su u trku života. Jurili smo dugim tamnim hodnikom, prestizali jedni druge i na kraju ugledali lopticu na koju se
nekoliko nas zakačilo. Mučili smo se da uđemo unutra, borili se i u toj trci
-ja sam pobedio, prenosi 24sata.rs.

U početku sam bio sasvim majušan, mali kao zrno peska, ali sam brzo rastao, a moje srce je kucalo slično kao kod kolibrija. Osećao sam se sigurno, uvek mi je bilo toplo, a jedan glas slušao sam svakog dana. Prijao mi je. To je bio glas moje mame, ne uvek nežan, ali ja za bolje nisam znao.

Kako je vreme prolazilo ja sam rastao, ponekad toliko uživao kao da sam skakao na trambolini, mlatio rukama i bio baš srećan. Nikada mi neće biti
jasno zašto se mama ljutila kada sam srećan?!

Došlo je vreme da ja upoznam ovaj čarobni svet. U velikoj zgradi neki ljudi u belim mantilima svakog dana su prisluškivali otkucaje mog srca. Pomagali su mojoj mami, razgovarali sa njom i odgovarali na njenih hiljadu pitanja. Došao je dan kad smo morali da ostanemo u velikoj zgradi. Jedna teta hrabrila je moju mamu i zato joj hvala.

7.marta, 2014. u pet sati ujutru ušla je sestra u sobu, probudila mamu, pa i mene. Šapnula je „vreme je“. Dugo smo čekali, a po moju mamu nikako da dođu. Kasnije sam čuo da je u petak stiglo u velikoj zgradi puno mojih drugara koji su žurili da pre mene dođu na ovaj svet. Ali, ja sam strpljiv čovek pa sam ih sve lepo propustio. Tad je došao red i na nas.

Otišli smo u veliku osvetljenu sobu. Osluškivao sam i čuo mnogo glasova, a jedan mi se posebno svideo. Ta žena često je obilazila mamu, govorila joj šta da radi kako bi se ja što manje mučio. Hvala toj divnoj ženi što mi je smanjila muke. Bio je tu, sećam se, i jedan čika, nije puno govorio, ali je mami, kad bi joj bilo teško, prišao, dodao joj gazu da pokvasi usne. Saznao sam da je to doktor. Doktore, hvala vam za svaku kap vode na maminim usnama. Dugo smo mi toga dana ležali na krevetu, često mi je bilo neprijatno, a i slutio sam da mama nije raspoložena kao inače. Odjednom, počeo sam da se grčim, sve me je bolelo i bio sam zbunjen, nisam znao šta se dešava i što me uznemiravaju. Tada je jedna žena ozbiljnim glasom izgrdila mamu, jer je mama na trenutak zaboravila da sam ipak ja najvažniji. Doktorka, hvala i vama na tome.

Taman se sve smirilo, kad sam opet počeo da se osećam stisnuto i opet nisam znao šta se dešava. Tada sam čuo, a nećete mi zameriti što ću ovo reći, najdivniji glas na svetu. Posle maminog. Bila je to naša babica. Do kraja večeri imao sam utisak da je uvek tu, da se ne odvaja od nas i tada sam još shvatio da ću taj glas pamtiti zauvek. Pala je i noć... Tad u prostoriju ulazi i jedna teta, došla je do maminog kreveta, i čuo sam kako kaže „vidim kosicu“. Ne znam čiju je kosicu videla, ali znam da sam ja osetio ogromno olakšanje. neka sila počela je da me gura, i tada su me neke tople ruke uzele kod sebe. Babica Vesna me je u naručju uvela u ovaj čarobni svet. Rekla je i da sam poseban, jer sam jedini danas rođen sa mladežom na leđima.

Posle su nas prevezle u sobu gde bilo puno mojih drugara sa mamama. Jao, kako smo samo plakali! Kao u horu. Cimerka mi je bila Nina. Posebno smo voleli kada nas, kako smo zajedničkim snagama uspeli da izračunamo, na svaka tri sata guraju kroz u kolicima kroz dugački hodnik, a mi smo, poređani kao sardine jedva čekali najvoljeniju stvar na svetu.

Priznajte, pomislili ste na mame. Neeeee. Mleko, to smo čekali.

U petak, 14.marta, došao je dan kad idemo iz velike bele zgrade kući. Ispred maminog prozora došli su svi tata, bake, tetke, Lola, Lana, Tara i Luka. I tada je otpočeo moj život u stvarnom svetu, van porodilišta...

Za to su me pripremili mnogi, i oni kojima nisam zapamtio imena, a posebno hvala za dr Maletin, dr Radeka, dr Bulatović, dr Stajić, dr Janjić, dr Mendebaba, dr Batranovića, dr Milović, babica Daliborka Vlajkov, sestre Dijana, Ljilja, Branka, Bosa... I na kraju, osoba kojoj ovo pismo i posvećujem babica Vesna Đurić.“

Jednomesečna beba, Vukašin Vazić, broj 23.

Roditelji često dođu da zahvale lekarima i babicama

- Pismo nas je sve raznežilo, a poneke i rasplakalo. Nije retkost da novopečeni roditelji dođu da se zahvale lekarima i babicama, ali se prvi put
dogodilo da zaposleni dobiju pismo od roditelja, odnosno, u ovom slučaju roditelja, koji se u ime svoje bebe obraćaju našim lekarima i zahvaljuju što smo pomogli da ona dođe na svet - rekao je upravnik novosadskog
porodilišta Betanija dr Dragan Stajić.

Poslednji komentari
  • Mama M Vreme: 15.04.2014 16:01h

    I mi nosimo jako lepe uspomene iz porodilista u Visegradskoj. I zahvalni smo do neba i doktorima i babicama sto su nam pomogli da sve prodje najbolje moguce. Prvi put pre 4 godine bili su za ocenu 10+, drugi put pre par meseci za 20.

  • ivana Vreme: 15.04.2014 19:00h

    volela bih da mogu da kažem da imam slično iskustvo, naprotiv nosim jako ružne uspomene iz Betanije, pre godinu dana sam se porodila, osoblje je katastrofa, naročito sestre, većina njih, i ja sam upoznala jednu sestru čini mi se da je Vesna i stvarno je divna, ali to su nažalost izuzeci, zato se o tome i piše kao o nekom čudu, pa zar takvo ponašanje osoblja ne bi trebalo da je normalno i da svi nosimo takva iskustva. Ovim putem bih naročito uputila kritike na račun sestre Blaženke koja tretira porodilje kao stoku, šteta pa verovatno nećete objaviti ovaj komentar, a baš bih volela!

  • sladjana Vreme: 16.04.2014 08:31h

    Zasto ne pisete o onim ljudima a nazalost veliki ih je broj koji nose ruzne uspomene iz te Betanije, Zasto ne pisete o deci koju su doktori i sestre iz Betanije upropastili za ceo zivot a nisu ni svet ugledali kako treba! To je gomila bahatih,bezdusnih i podkupljivih licemera!Nepostoji ama ni jedna jedina lepa rec koju modu za njih da napisem,samo se jednom godinama molim , DABOGDA ONIMA KOJI SU NAS DOVELI U OVU SITUACIJU BILO NISTA TEZE NEGO ISTO KAO I NAMA pa oni onda ostavljali "lepe"komentare za NJIH KOJI SU NAZALOST NEKAD POLOZILI TU HIPOKRATOVU ZAKLETVU!

  • JELENA Vreme: 16.04.2014 09:26h

    Verujem da ima i loših iskustava kad se radi o Betaniji, ali ja zaista mogu samo da zahvalim divnim lekarima , sestricama babici pa čak i spremačicama, koje je bilo uz mene tokom teškog i komplikovanog carskog reza i celog perioda oporavka i koje se postaralo da moja ćerkica koja je prošla kroz dosta komplikacija tokom porođaja (ne njihovom krivicom), danas bude divno, napredno, izuzetno inteligentno i živahno dete. Sve vreme oporavka sam se osećala prijatno i uvek je bio tu neko od osoblja da me razume i odgovori na sva moja pitanja, da me umiri i učini da se i ja i bebe osećamo sigurno. Napominjem da nisam iz Novog Sada već iz Kikinde, i da mi je itekako značilo to što su se svi poneli toliko lepo, jer nije isto kad imaš nekog u mestu ko može doći svaki dan i kad ti najbliži u posetu dođu jednom ili dva puta u 7 dana. Zato-hvala im!

  • jasmina Vreme: 16.04.2014 10:58h

    ovo je zaista divno.... ja nazalost moram da posecujem odeljenje steriliteta ... cekam na VTO.... ali uprkos svim svojim problemima imam lepo iskustvo sa lekarima na BETANIJI . tamo sam imala i laparaskopsku operaciju i moram da pohvalim i lekare i sestrice koji tamo rade.pored svih zdravstvenih problema sa kojima sam se sretala , od osoblja bolnice imala sam veliku podrsku i naravno svu mogucu brigu i paznju.... verujem da su ponekad i oni drski ali ljudi smo .... treba i njih razumeti... ovu bolnicu prvi put sam posetila pre 8 godina , jos uvek moram da idem tamo i nije mi zao .... doktorice su svaki put imale ljudski prisup i na neki nacin mi davale do znanja da za sve postoji resenje.... jako puno znaci kada vam lekari daju veliku podrsku .... pozdrav za doktorice sa odeljenja za sterilitet....

Pogledajte sve komentare

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP