ISPOVEST BOTA PRELETAČA
Radimo iz stranačkih prostorija i zvanično ne postojimo!
Poslednjih nekoliko godina u Srbiji se sve glasnije spominje reč “bot”. Najčešće na društvenim mrežama, ali i vodećim novinskim portalima, vode se pravi mali ratovi između političkih neistomišljenika. Nije tajna da političke partije imaju “armije” botova, aktivista koji u komentarima na internetu hvale svoju stranku i lidera, a žestoko napadaju protivnike.
Ilustracija | Foto: Profimedia
- Prvi put sam ovim poslom počeo da se bavim pre četiri godine. Kao i svaki mladi čovek, sa koliko-toliko respektabilnom diplomom više škole, nisam uspeo da nađem posao u struci. Posle kratkotrajnih epizoda po magacinima, trafikama i kafićima, odlučio sam da počnem da zarađujem “lakšim putem”, te sam se učlanio u političku partiju koja je tada bila na vlasti. Bilo je to 2010. godine - počinje priču za "Blic" 29-godišnji mladić iz Beograda.
Kao i svi početnici u omladini stranaka, počeo je radeći na telefonskim anketama i lepljenju plakata. Bilo je potrebno skoro godinu dana da avanzuje na poziciju bota.
- Jednog dana, potpredsednik omladine je okupio nas desetak i rekao nam da smo prerasli ulogu koju smo imali, te da je krajnje vreme da budemo nagrađeni za svoj trud. Tako je sve počelo. Dobijali smo uputstva, odnosno nekoliko šablona u vidu komentara koje je trebalo da ostavljamo na društvenim mrežama, ali najviše u komentarima na najčitanijim novinskim portalima. Dnevnica je bila 800 dinara, a radili smo u smenama od pet-šest sati. Akcenat je bio pre svega na vestima koje su se ticale poteza naše stranke, ali i na izjave opozicije. Naročito napeto bilo je u predizbornoj kampanji 2012. godine, kada smo dobili jasan cilj: masovna produkcija komentara, čiji cilj je bio da javno mnjenje navedemo da se plaši dolaska opozicije na vlast. Sećate se priče o “povratku mračnih devedesetih”? – priča sagovornik "Blica", koji je zamolio da ostane anoniman, iz razumljivih razloga.
Nakon smene vlasti 2012. godine, on se poveo primerom raznih političara i promenio tabor. Poučen iskustvom, odmah je predstavio svoju “specijalnost” novim nadležnima. Tako je njegova karijera bota nastavljena, samo u drugoj stranci.
- Ovde su stvari na malo višem nivou. Ima nas između 500 i 600, i ono što nam je prvo rečeno jeste da mi zapravo “ne postojimo”. Radimo šest dana nedeljno, u smenama od osam sati. Posao obavljamo iz stranačkih prostorija. Dnevnice su 1.500 dinara, a isplaćuju se na nedeljnom nivou. Imamo obezbeđene sendviče i sokove. Svakog ponedeljka imamo sastanke na kojima nam se predočavaju ciljevi i zadaci za predstojeću nedelju. Fokus je na ispisivanju hvalospeva o potezima koje vuče stranka. Sve je detaljno razrađeno: od imena kojim se potpisujemo do opisa komentara koje ostavljamo – kaže sagovornik.
-
Nada Vreme: 10.03.2015 21:49h
Za botove ne znam ali znam da svoje komentare vrlo često ne vidim na nekim portalima poznatih dnevnih listova. Zanimljivo mi je to da kada komentarišem na ženskoj strani to bude objavljeno ali moji komentari vezano za politiku ne. Moji su komentari previše blagi i bez afektivnog naboja a koliko sam shvatila poželjno je da pljujem i sl. Takvih komentara ima koliko voliš.
-
Milan Vreme: 11.03.2015 07:42h
Ja sam licno protiv ulaska Srbije u clanstvo EU. Tako su i moji komentari u slicnom tonu. Posto je to suprotno zalaganju bivse i sadasnje vlasti, moji komentari se nikada ne objavljuju. Toliko o slobodi i samostalnosti stampe.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs