Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Aktuelno

INTERVJU NEDELJE: BRANISLAV BOSILJČIĆ (43), BOMBONDŽIJA

Srpskoj privredi ne treba gazda, nego sluga!

Autor: Jelena Jokanović | 31.08.2014 - 07:02:00h | Komentara: 14

Možda nam život ne bi bio tako gorak da je više onih koji prave slatkiše. Nekada ja svaki kvart imao svog lokalnog bombondžiju, a danas postoji jedan jedini u ulici Gavrila Principa 14. Branislav Bosiljčić (43) više od 20 godina stvara slatkiše iz mašte i treća je generacija u ovom poslu. U vreme kada su svi stari zanati odavno zamrli, oni su opstali prkoseći svim krizama.

„Ljudi traže nešto  pouzdano, s tradicijom,  što će im dati osećaj da još traju dobra stara vremena“: Bosiljčić

„Ljudi traže nešto pouzdano, s tradicijom, što će im dati osećaj da još traju dobra stara vremena“: Bosiljčić | Foto: Miloš Perić

- Moj deda Branislav je posao započeo 1936. Posle je nastavio otac Vladimir, a 90-ih smo brat Živorad i ja preuzeli posao. U dedino vreme je, što bi se reklo, svaki ugao imao svog lokalnog bombondžiju. Kada sam ja preuzeo posao, postojale su tri ovakve radnje. Na Crvenom krstu je radio bombondžija Blagoje i na Dorćolu Danilo. Danas smo, eto, ostali samo mi.


Švalerske bombone

Jedan od prodavanijih artikala u ovoj radnji su ljute bombone - bromicle ili švalerske bombone.
- Jedan deka je došao da traži bombone koje će mu pomoći da zamaskira miris luka. I stvarno, zamislite ljubavnika koji izvede damu na roštilj, a potom na kraju druženja ona iz njegovih usta oseti miris luka. Od tada ih zovemo švalerske - kroz smeh priča Branislav.

- Šta se promenilo od vremena kada je vaš deda držao posao?
- Nagledali smo se promena. Dovoljno je pogledati kroz izlog. Sve se promenilo. Sve ove radnje preko puta su bile neke male zanatlijske radnjice, trgovine. Onda se pojavi neka radnja sa kompjuterima, kineska radnja, pa i to začas nestane... Banke, sve se pojavi i brzo nestane, samo smo mi ostali. Mi smo jedino što je originalno ostalo od Savamale, ljudi to vole i rado svraćaju. Sve se proizvodi u dedinim kalupima, jedino je otac, koji je inače radio kao automehaničar, napravio neke mašine koje su nam olakšale posao. Rekao bih da su se najviše promenili ljudi.

- Kako se živi od ovog posla?
- Ima posla, ne mogu da se žalim, ali mora i da se zapne. Svi rade za jednog i jedan za sve. Svi moraju da privređuju. Ova radnja uspešno hrani četiri porodice.

- Da li se kriza odrazila i na vaše poslovanje?
- Zanimljivo, ali ne. Hrana je, što se kaže, poslednji bastion. Ljudi će se svega odreći, osim hrane, a slično je i sa slatkišima. Povoljnim cenama smo uspeli da prkosimo krizi. Bilo je naravno, boljih i lošijih perioda, ali sve u svemu, izdržali smo. Zanimljivo, neka istraživanja su pokazala da ljudi kada su pod stresom jedu više slatkiša, zato smo mi, recimo, tokom bombardovanja radili punom parom.

- Kako ste opstali svih ovih godina, s obzirom na to da se industrijskim tehnologijama može napraviti više, brže i možda jeftinije?
- Pronašli smo jedno mesto koje ne može industrija da popuni i prilagođavanjem. Na primer, deda je pravio tri vrste ratluka skoro 60 godina, koliko je radio, a mi sada imamo čak 18 vrsta. Menjali smo asortiman, zavisno od potražnje kupaca. Sada se traže neki moderni ukusi i mi se menjamo u skladu sa tim. Svake godine izbacimo neki novi ukus, neku kombinaciju koja će im biti zanimljiva. Takođe, deda je u svoje vreme pravio više lizalica, a manje ratluka, jer je takvo bilo vreme i potražnja. Onda se pojavila konkurencija uvoznih lizalica i domaćih fabrika, pa smo mi automatski smanjili proizvodnju lizalica i počeli više da pravimo ratluk i bombone. Napravili smo zanimljiva pakovanja koja ne možete naći u bilo kojoj prodavnici. To odmah ima veću vrednost jer se vidi da ste se potrudili da odete i kupite nešto originalno. Verujem da smo opstali jer su ljudi u nama pronašli neku vrednost koju mi čuvamo i u ovo vreme promena, nestajanja... Oni traže nešto standardno, pouzdano sa tradicijom što će im dati neki osećaj da još traju dobra stara vremena, da nešto može još uvek da preživi.

„Mnogi misle da  je ovo muzej starih zanata, pa pitaju pošto je ulaznica“

„Mnogi misle da je ovo muzej starih zanata, pa pitaju pošto je ulaznica“ | Foto: Miloš Perić

- Ko su češće mušterije i veći sladokusci, deca ili odrasli?
- Podjednako, i jedni i drugi. Ima za svakog ponešto, što je nama veoma važno. Svi vole ratluk, ali ga češće kupuju stariji, a deca mlečne karamele na kojima je moj deda dobio majstorsko pismo. I dan-danas ih brat i ja pravimo na isti način. Kod nas često dolaze deca na ekskurziji iz čitave Srbije jer smo ušli u udžbenik za treći razred gde se govori o starim zanatima. I dok su, nažalost, svi ostali zanati predstavljeni ilustracijom jer su izumrli, jedino je bombondžijski zanat predstavljen slikom naše radnje. Tako da su ljudi prepoznali gde se nalazimo i čitava Srbija dolazi kod nas. Misle da je ovo muzej starih zanata, pa pitaju pošto je ulaznica.

- Proizvodite slatkiše, da li vam je život „sladak“?
- Mislim da jeste, ne žalim se uopšte. Mada ne jedem mnogo slatko, što je interesantno. Probam baš ponekad malo ratluka, samo radi kontrole, jer ja već pod prstima osetim da li je dobar.

- Koji je vaš recept za uspeh?
- Mora da se radi. Svi za jednog i jedan za sve i svi moraju da privređuju. Radnji ne treba gazda, nego sluga. Ovde mora mnogo da se radi. Nema nekog posebnog recepta za uspeh. Samo radimo onako kako smo oduvek radili. Ono najvažnije je da uvek treba održavati kvalitet, i od toga nikada nismo odustajali. Zahvaljujući tome smo i opstali.

- Pratite li politiku?
- Pratim i trenutno sam veoma ljut zbog Rusa. Ne znam šta im je trebalo da stvaraju problem oko Krima. I sada mi treba sa jedne strane da podržimo teritorijalnu celovitost Ukrajine, a sa druge, da se ne zameramo Rusima. Nekako, na kraju uvek mi nadrljamo, ni krivi ni dužni. Uvek se setim Tarabića, koji su predvideli da će se treći svetski rat voditi preko naših glava, a da mi nećemo učestvovati u tome.

- Šta biste im vi kao samostalni preduzetnik poručili, šta da promene u ovoj oblasti?
- Poručio bih im da fali malo više domaćinskog ponašanja u našoj privredi. Nagledali smo se razbacivanja i trošenja. Kod nas je princip da kad nešto nije ničije, onda je svačije, pa niko ne vodi računa o tome. Da biste uspeli, sve morate posmatrati kao porodični biznis, a to znači svi rade za sve i svako radi za svakoga. Svi moraju da privređuju. U svetu su upravo male i srednje porodične firme osnova ekonomije, jer mogu čvrsto da se organizuju i održe ritam.

- Hoće li vaša deca nastaviti porodični biznis?
- Mislim da hoće. Ima petoro dece, dvoje moje i troje bratovljeve. Bar jedan od njih će ostati u poslu. Skoro ceo raspust su proveli ovde učeći, samo su se smenjivali. Vrlo su zainteresovani i pomažu, i drago mi je zbog toga.

Ratluk iz Savamale za ceo svet


- Najviše volim kada nam dođu stranci ili naši ljudi koji žive u dijaspori. Dolaze iz Kine, čitave Zapadne Evrope, u Kanadi smo već domaći. Gde god naši ljudi putuju, ratluk je nešto što uvek ponesu sa sobom kao poklon. Često mi donose ratluk iz drugih zemalja da probam i uporedim sa našim. Ljudi iz jedne turističke agencije odneli su naš ratluk u Tursku kod najstarijeg proizvođača ratluka Abu Bekira. Rekao je da je odličan. Tako da smo dobili kompliment iz prve ruke.

Poslednji komentari
  • Milena Milosavljevic Vreme: 31.08.2014 19:49h

    Svaka cast na predivnom gestu. Ovaj covek je po ko zna koji put dokazao i pokazao svoju ljudsku velicinu! Nastavlja tradiciju pomoci podrske mladim narastajima. Bravo za njega!!!!

  • ljiljana Vreme: 31.08.2014 19:57h

    Kao i obicno pun novih i pametnih ideja. Bravo za predsednika koji je uvek podrska madim ljudima.

  • Mari Vreme: 31.08.2014 20:14h

    Jos ovakvih ljudi nam treba u Srbiji... Svaka cast!

  • Mara Vreme: 31.08.2014 20:15h

    Svaka cast, Palma. Jedinstveni primer kako se pomaze i kako se brine o mladima!

  • Mari Vreme: 31.08.2014 20:16h

    Jos ovakvih ljudi nam treba u Srbiji... Svaka cast!

Pogledajte sve komentare

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP