Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Aktuelno

INTERVJU NEDELJE

Vatrogasac Atila Varadi: Najveća nagrada je ljudski život!

Autor: N. N. Travica | 01.06.2014 - 19:25:00h | Komentara: 0

Novosađanin Atila Varadi (45), pripadnik Vatrogasno-spasilačke brigade, šef tima za spasavanje iz ruševina, kaže u intervjuu za „Alo!“ da bi, kada bi se ponovo rodio, opet izabrao da radi kao vatrogasac spasilac. Iako je posao izuzetno težak, kako kaže Varadi, pun je izazova, a svaka intervencija predstavlja priču za sebe. Adrenalina ima na pretek, a najveća nagrada za svakog pripadnika sektora za vanredne situacije je spasti ljudski život. Sa spasavanjem ljudi i imovine srpski vatrogasci susreli su se poslednjih dana, pokazavši nesebičnu hrabrost, rizikujući sopstvene živote i pomažući stanovništvu poplavljenih područja naše zemlje.

Ovaj neustrašivi novosadski vatrogasac, otac dvoje dece, skoro već 20 godina pomaže ljudima u najtežim situacijama, i to obično kada pomisle da im spasa nema i da im niko drugi pomoći ne može.  

Nikada nam se  nije dogodilo da se  stranci ne sklone sa  puta, ali domaći  vozači to često čine

Nikada nam se nije dogodilo da se stranci ne sklone sa puta, ali domaći vozači to često čine

 ALO! Zbog čega ste se odlučili da svoj život posvetite pozivu vatrogasca?

- Otac mi je bio dobrovoljni vatrogasac. Kao mali sam osetio veliku ljubav prema tom pozivu. Gledao sam i učestvovao u raznim takmičenjima. Ovo je posao pun adrenalina i u njemu se uvek nešto novo događa. Kod nas nikada ne mogu da budu dve iste intervencije. Krajnji rezultat i lepo osećanje je svakako kada nekom pomognete i na kraju ga spasete.
ALO! Da li biste voleli da i vi imate naslednika, kao što ste vi nastavili očevim stopama?
- Sin mi je rekao da bi svakako voleo da pomaže ljudima boreći se sa vatrom. Treća je godina srednje škole i ovaj poziv ga privlači. Voli da sluša doživljaje. U neku ruku, voleo bih i ne bih da nastavi tatinim i dedinim stopama. Kada sam ja počinjao da radim, građani su na naš posao drugačije i vedrije gledali. Vremena se menjaju, a i Novi Sad je zadesila takva sudbina da su ogromne nesreće, sa mnogo ljudskih žrtava, postale česte. 

Spasavanje iz  ruševina

Spasavanje iz ruševina

 ALO! Kako građani gledaju na vas i vaš poziv? Kolilo nam je razvijena svest o ozbiljnosti i kompleksnosti spasavanja iz požara?

- Prilikom gašenja nekog objekta, građani ne vide šta mi radimo unutra, već samo spolja. Prava drama se najčešće događa u unutrašnjosti zapaljenog objekta, gde se vatrogasci bore sa ogromnom temperaturom, jarom, gde otpada malter, pa i tavanica... Nešto te lupa po glavi. To je ono što se ne vidi.  Otežavajućih okolnosti ima mnogo. Nailazimo na parkirana vozila, zatvorene prilaze... Mnogi vozači ne reaguju na naše rotacione sirene. Jednostavno, neki ne žele ni da se sklone s puta. Mi rotaciju nikada ne uključujemo za džabe, a svaki minut predstavlja večnost. Nikada nam se nije dogodilo da se stranci ne sklone sa puta, ali domaći vozači to često čine.
ALO! Koliko je vaš posao opasan i da li prilikom odlaska na teren razmišljate o sebi i svojoj bezbednosti?
- Događaj koji je bio posebno rizičan za nas vatrogasce je požar na objektu „Uradi sam“, u novosadskom Novom naselju. Kada smo stigli na lice mesta, požar je već bio u razbuktaloj fazi. Trojica kolega i ja smo ušli i počeli da gasimo vatru sa unutrašnje strane. U jednom momentu smo osetili usisavanje vazduha preko naših leđa, što je moglo da izazove povratni udar. Prilikom naglog dotoka vazduha dolazi do paljenja dima i eksplozije. Poznato je da u svetu vatrogasci najčešće upravo tako stradaju. Izbegli smo nesreću jer je u tom trenutku došlo do urušavanja krova. Niko od nas vatrogasaca prilikom intervencije ne razmišlja o sebi. Mi na teren idemo samo da spasemo šta se spasti može.

Sve misli usmerene  na spasavanje

Sve misli usmerene na spasavanje

 ALO! Vi ste šef tima za spasavanje iz ruševina, to jest sa visina, iz dubina, iz klizišta? Šta je svrha tog tima?

- Tim ima 12 članova i dvojicu kerovođa. Imamo službene pse za pretragu i pronalaženje ljudi. Francuzi su nas obučavali, jer su oni najbolji u svetu što se tiče tog posla. Radimo po njihovim pravilima i uputstvima. Išli smo u Tursku, Sloveniju, Moldaviju... Svugde smo bili najbolji od svih zemalja koje su učestvovale na tim takmičenjima... Dva dana smo bili u Kraljevu kada ga je zadesio zemljotres. Vlada je ponudila našu pomoć kada su bili zemljotresi u Italiji, Turskoj, Japanu...

Potpuno predani svom poslu

Potpuno predani svom poslu

 ALO! Pored lepih događaja i sutuacija, u vašem poslu se srećete i sa neopisivim i teškim tragedijama. Šta ćete pamtiti celog života?

- Svi mi prolazimo kroz neke teške trenutke, posebno kada smo početnici. Neko se navikne, a neko se nikada ne navikne, pa ga izostavljate iz tih dešavanja. Najgore su tehničke intervencije. Nije lako da vidite polomljene ruke, mrtve ljude, ljude u delovima koji su stradali u saobraćajnim nesrećama. Kao i svi, na decu sam i ja posebno slab. Celog života ću pamtiti saobraćajnu nesreću u blizini mosta kod Beške. U automobilu je izgorela četvoročlana porodica. Kada smo mi stigli, za sve je već bilo kasno. Dočekala su nas ugljenisana tela, među kojima je bilo dvoje dece... Takve scene se ne zaboravljaju. 

Golub na grani, koza u šahtu

ALO! Sećate li se nekih neobičnih situacija na poslu?
- Pamtim da nas je žena vrišteći zvala jer joj je slepi miš uleteo u sobu. Kad smo to rešili, stiže dojava da treba da skinemo goluba sa drveta. Mislili smo da se neko šali s nama. Kada smo stigli, videli smo da se golub umotao u pecaroški najlon koji se obmotao oko grane. Kako poleti, tako padne na granu. Oslobodili smo ga. Vadio sam i kozu iz šahta. Spustio sam se dole, kozu za rog i vadi životinju napolje. Vlasnik zahvalan do neba. Svestan sam da je upravo ta koza bila njegovo bogatstvo.

Kad gori, nikako u lift 

ALO! Koliko su ljudi upoznati s tim šta treba da rade kad izbije požar?
- Znanje može mnogo da pomogne. Prilikom izbijanja požara nikako ne smeju da se koriste liftovi. Najgore je kada požar izbije na višim spratovima. Mnogi tada pokušavaju da pobegnu liftom, što je najopasnije. Lift u takvim situacijama nikako ne sme da se koristi. Ako ste se zadesili na spratovima iznad požara, ne krećite nadole. Stavite mokre peškire na vrata, izađite na prozor, mašite i vatrogasci će vas spasti. Najgore je da se krene kroz dim, jer tako možete da izgubite svest i posle nema spasa.

Nema komentara za ovu vest.

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP