Kodein je relativno dostupan u tabletama i jedan je od sastojaka ove droge koja izjeda ovisnika na zastrašujući način i ubija ga nakon samo dve godine korišćenja.

Tipična smesa "krokodila" sadrži i benzin, razređivač boje, hlorovodičnu kiselinu, jod i crveni fosfor koji se može pronaći u šibicama. "Krokodil" je desetak puta jači od morfijuma, odnosno heroina, i isto toliko puta jači od euforičnog kodeina, ali uzrokuje momentalno razaranje tkiva i uništava krvne ćelije, piše Forbs.

Po tim posljedicama je i dobio ime - na mestu gdje je ubrizgan u telo ostavlja rane koje liče na  krokodilsku kožu, a meso u odmaklom stadiju korišćenja droge toliko je razoreno da može otpadati s kostiju. Kliničko ime mu je dezomorfin i izmišljen je 1932. godine u Švajcarskoj, ali je "popularnost" stekao tek u ruralnoj Rusiji 2002. godine, kada stiče i ulični naziv - "droga koja jede narkomane".

Ipak, nedavno su mediji izvestili da to više nije samo ruski problem. Droga se pojavila u Meksiku, gdje je sa stravičnim oštećenjima tkiva na području genitalija hospitalizovana jedna 17-godišnjakinja. Lekarima je rekla da je koristila "krokodil" protekla dva meseca.

Zašto to čine?

Forbs je pokušao da odgovori na pitanje zašto uprkos ovako stravičnim posledicama zavisnici i dalje koriste tu drogu. Jedan od odgovora je i što ti nesrećni ljudi ne mare za svoj život.

"Nije me briga, jeb**o ću umreti sledeće nedelje", citiraju jednog mladića iz dokumentarca "Krokodilske suze". Italijanski fotograf Emanuele Satoli proveo je godinu dana s ovisnicima o ovoj drogi u Rusiji i napravio je niz fotografija i snimaka za magazin Time.

"Ispadnu ti svi zubi. Boli te jetra. Zbog krokodila mi ne rade živci. Vrti mi se u glavi. Ovo za mene više nije droga. To je način života. Gotovo je. Nema povratka", kazala mu je Žana, ovisnica koja ujedno i proizvodi "krokodil". Tvrdi da je nemoguće prestati.

"Ništa me ne može usrećiti. Sve je sivo... Koristiću ga do kraja", kazala je ona.