Poštovani, trenutno čitate vesti iz arhive.
Alo! ima novi sajt! Kliknite ovde i pogledajte najnovije vesti!
alo.rs Reportaža/Srbija

INTERVJU NEDELJE: MIROSLAV CICIĆ (54), VODENIČAR

Vodeničare neće ubiti vampiri, nego propisi!

Autor: Biljana Nenković | 19.10.2014 - 14:00:00h | Komentara: 0

Miroslav Cicić (54), auto-limar po obrazovanju iz varošice Stragari kod Kragujevca, devedesetih godina, kada je propala srpska privreda, silom prilika vratio se zanimanju koje mu je predodređeno mnogo pre nego što se rodio. On je vodeničar u vodenici koju su njegovi preci imali pre 300 godina, i sada bije bitku da projino brašno, koje je othranilo generacije Srba, dobije status poljoprivrednog proizvoda, a da vodeničari ne budu samo „mrtvo slovo na papiru“ već zvanično zanimanje.

Miroslav Cicić

Miroslav Cicić | Foto: B. Nenković

U Stragarima duž reke Srebrenice u doba Miloša Obrenovića nekada je bilo 68 vodenica. Sada je ostala samo Cicićeva, a Miroslav je jedini predstavnik sedme generacije osnivača ove vodenice. Deda njegovog pradede, Jevđenije Cicić, bio je na jedini osnivač „fabrike“ projinog brašna. Miroslav u intervjuu za „Alo!“ kaže da opstanak vodenica najviše zavisi od propisa.


- Propisi kažu da registrovano poljoprivredno gazdinstvo ne može da prodaje projino brašno. Jer ono nije poljoprivredni proizvod! Potrebno je osnovati Samostalnu trgovinsku radnju. Onda u šali kažem - hajde da dodamo tome još i d.o.o, pa da tri firme izdržavaju dva člana mog domaćinstva.

U Stragarima je u doba Miloša Obrenovića bilo  68 vodenica. Sada je ostala  samo Cicićeva

U Stragarima je u doba Miloša Obrenovića bilo 68 vodenica. Sada je ostala samo Cicićeva | Foto: B. Nenković

Da li država može da pomogne vodeničarima?
- Država ništa tu ne može, ona je samo fikcija! Ljudi su ti koji mogu da pomognu i da imaju odgovornost. Kada odete na šalter, a oni vas vrate zbog papira, ne shvataju da vaše vreme niko ne plaća. A njihovo je i te kako plaćeno. Propisi kažu da je moja vodenica pod zaštitom države. I to je sve! Nema tu nekog specijalnog statusa, već vas upućuju da se ta zaštita tumači iz običajnog prava. Zato smo osnovali udruženje vodeničara. Ima nas 60 iz cele Srbije. Kada nas bude bilo stotinu, imaćemo pravo da podnesemo amandmane o zaštiti vodenica. Tražićemo i da se uspostavi zanimanje vodeničara. Branićemo i naše pravo da proizvod iz vodenice bude jasno obeležen u prodaji i da ljudi znaju šta kupuju. Nema dobre proje bez domaće gsamlevenog brašna. To je namirnica koja je othranila Srbe u vreme velikih kriza, ratova i gladi.


Vodenica

Vodenica | Foto: B. Nenković

Zbog čega je važno da vaše projino brašno bude označeno. Zar nije svuda isto?
- Najkvalitetnije je brašno iz vodenice, jer je mala količina meljave i nema, kao u mlinovima, pregrevanja brašna. Na taj način se gube kalijum i kalcijum. U mlinovima prvo ljušte brašno, skinu mu koru i melju ga bez klice. A svi znamo šta znači klica u zrnu. To je začetak života i zbog toga za ovo brašno kažemo da ima dušu. U vodenici se melje od 30 do 50 kilograma brašna na sat, a u mlinovima do jedne tone.


Vodenica

Vodenica | Foto: B. Nenković

Kako ste postali vodeničar. Da li ste to hteli ili vam je nametnuto?
- Auto-limar sam po struci i godinama sam radio u Kragujevcu u „Zastava automobilima“. Kada je fabrika propala, ništa mi drugo nije preostalo nego da se vratim onom od čega su moji preci živeli. Situacija u Srbiji je takva i da se od vodeničarstva živi na ivici. Zato kombinujem taj izvor prihoda sa poljoprivredom, voćarstvom i seoskim turizmom, da bi se preživelo.


Umesto vodeničarove sobe, krevet za mladence

Umesto vodeničarove sobe, krevet za mladence | Foto: B. Nenković

O vodenicama kruže legende da ih posećuju vampiri. Kažu da nisu bezbedne?
- Moja vodenica je najbezbednija na svetu. Nalazi se na reci Srebrenici, na kojoj se u doba Nemanjića ispiralo srebro. A zna se da se vampir ubija srebrnim metkom. Od vodeničareve sobe napravio sam apartman za mladence koji tu žele da provedu prvu bračnu noć. Ako baš naiđe vampir, ostaviću čađu vode sa reke, pa neka ga poprskaju, i stvar je rešena. Prošla su ta vremena. Bez šale, ovo može da bude ozbiljan biznis. Pre će propisi da nas ubiju, nego što će vampir da naiđe.

Vodenice su preteče tržnih centara


- Pre nekoliko stotina godina bilo je na desetine vodenica niz reku. Ljudi iz cele Šumadije dolazili su ovde sa zapregama sa žitom i stajali u redu. Čekalo se i po sedam dana. Dok ne stignu na red kod vodeničara, oni bi predali vunu u valjaricu, otišli da potkuju konje, oklepaju sekire i motike, kupili potrepštine. Za tih nekoliko dana čekanja morali su negde da spavaju i smeste stoku. I tad je postojao seoski turizam, a vodenice, koje su radile 24 sata, ličile su na današnje tržno-poslovne centre.

Šansa za spikere i buduće mlade!


- Veruje se da od brašna sa čeketala treba napraviti kolačić i dati ga detetu koje još nije progovorilo. Tad dete priča kao spiker. Pričali su mi da moj otac nije do treće godine govorio, a posle tog kolačića čuo se nadaleko. Postoji i verovanje da devojke koje ne mogu da se udaju mogu da potraže pomoć u vodenici. Navodno, moraju da donesu bluze koje nose do tela, a vidovnjak ili vičniji vodeničar treba da veže majicu za osovinu i pusti kamen da melje brašno. Posle toga udaja ide brže. Tako bar pričaju!

Nema komentara za ovu vest.

Pogledajte pravila za pisanje komentara

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.
Molimo čitaoce alo.rs da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara.
Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.
Redakcija alo.rs ima pravo da ne odobri komentare koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.rs.
Administratorima se možete obratiti ovde: online@alo.rs
alo.rs VIP